Category : Pogledi na život | Sub Category : 2021 Posted on 2021-11-09 08:53:07
Revolucionar šablonizma
...Za
sve one koji vjeruju da ne postoji kalup koji odgovara svima, niti će
postojati.
2020.godina,
svijet je zatvoren. Pandemija izazvana virusom tkzv.-covid-19. Međutim, postoji
još jedan virus koji vlada, koji je zarazio milijarde ljudi, virus
zvan-šablonizam.
Od kako čovjek postoji, ljudi se dijele na
smjele, ljude koji prate sebe i svoje snove i na snobove, tj. ljude koji vole
živjeti u tuđem gnijezdu. Svaki čovjek se rađa kao tabula rasa, ne znajući da
mu je upravo to prednost. Mogućnost da je ispuni jedinstvenošću. Ne znajući da
je diverzitet prednost. Život je pun,
iskoristiću svoju kovanicu-određenica, puteva kojim se svi vode i homogenosti
koju većina potencira. Ljudi počinju da
budu kreirani po 'stavkama', robotizovani istomišljenošću. Šablonizam je
kletva koja prati ljudsku vrstu od početka. Želja da se uklapamo, želja da idemo
putem koji su gazile hiljade i hiljade istih cipela. Onaj put, zabačeniji,
'nesigurniji', naizgled strm- njim malo ko ide. Zašto je to tako?
Šta je to što čovjeka tjera da bude poput
drugih, da ne izlazi iz kutije, da ide već popločanim putem? Gdje se krije taj strah od 'drugačijeg'.
Svojstvenost je vrlina. Svi smo mi
individue, stavljanje u isti koš,
biranje monotonosti, vraća nas samo korak unazad. Zašto da ne slavimo činjenicu
da se razlikujemo? Zašto da ne probijamo led i kročimo gdje drugi nisu kročili?
Često nas uče da se 'uklapamo', postavljaju nam norme i pravila kako bismo se
svi sveli na isto. Zar se danas ne sjećamo samo ljudi koji su se usudili da
budu drugačiji, a sigunro je i među njima bilo istomišljenika, pratilaca dogme. Uvijek me intrigiralo zašto živimo po 'Tako mora, tako se to radi.'
Nisam u mogućnosti da percepiram osobe koje konstantno bježe od nepoznatog samo
zato što su svi prije njega to radili na isti način. Zar se sve mora raditi
kako je programirano? Biću iskrena da nisam ja oduvijek bila osoba koja je
izmicala dogmatizaciji društva i išla tkzv. autsajderskim putem. I ja sam više
puta bila osoba koja se ustručavala
svoje autentičnosti. Kako je čudan taj momenat vraćanja evolucije unazad
mišljenjem da je put koji biramo pogrešan. Mind-set se mora mijenjati. Pa šta i
da je pogrešan? Da li je svaki dan, svaki tren isti? Nije. Ne treba biti. Ništa
nije definitivno i određeno- šta je drugo evolucija do niz inovacija, stvorenih
od strane ljudi koji su prkosili ustaljenostima? Koliko puta su mi ljudi znali
reći ,,Zašto moraš to tako, što hoćeš da se izvdajaš' u negativnom kontekstu.
Kao da je to što ja želim da me pamte kao individuu loše. Imamo tendenciju da
se poistovjećujemo sa drugima i njihovim postupcima. Moramo mijenjati to.
Iskazati svoju posebnost. Čar
nepoznanice, uzbuđenja i čuda, koji su karakteri noviteta, osjećaju samo osobe
koje su spremne poći svojim putem. Osobe
šablonizma će samo egzistirati, a ne živjeti. Velika razlika. Ljudi koji
se plaše osuda, žive od odobravanja
drugih, u skladu sa očekivanjima društva kreiraju lažne sebe bez
integriteta. Moj život, tvoj život je previše vrijedan da bi se protraćio na život koji drugi biraju. Vrijeme je da živimo bez
ograničenja! Sva su ona u našim glavama. Imamo samo jedan život. Ukoliko nam
cilj nije ispunjavanje svojih snova, praćenjem svojih ideala, zar nećemo na
kraju žaliti?
Budimo
inovativni, svoji i jedinstveni. Budimo revoluciju protiv šablonizma! Budimo duh u nama, duh života, stvaralački
duh! Radimo na sebi. Usudimo se da budemo originalni! Zašto da drugi
postavljaju trendove? Ne želim biti Ajnštajn 21.vijeka, već JA 21.vijeka!
Razvijajmo kirtičko mišljenje, dalje od blaziranosti ustaljenih ljudi. Nije lako,
svijet nije otvoren za takve, a
kada se sagleda-samo takvi su ga i unaprijedili! Kako je Hese rekao ,,Život
svakog čovjeka je put ka SAMOM SEBI!' neka bude tako! Zavoljela sam 'ne biti ono što drugi očekuju
da budem'.