Category : Pogledi na život | Sub Category : 2020 Posted on 2020-11-23 17:22:53
Svako od nas je mala država. Kao što državu čine narod, vlada i sudovi, tako i svako od nas ima želju da stvara, osjećaj pripadnosti i potrebu za pravdom. Kako to onda treba izgledati jedno „državno uređenje“?
Krenimo od uvoza i izvoza. Može se reći da svakodnevno uvozimo i izvozimo saznanja, mišljenja, stavove. Biti uvjeren da je stav jedan i uvijek ispravan, bilo bi isto što i zagaziti u cement, stati ponosno i gordo i odavati utisak odvažne i prkosne statue. Na prvi mah znak hrabrosti, ali se uvijek svodi na to da su statue, iako otporne na uticaj spoljašnjosti i odraz čvrstog uvjerenja, samo prošlost koja odbija da ode. Šablonska uvjerenja samo nas cementiraju i ostavljaju u prošlosti. Jedini put ka razvoju jeste da učimo od drugih, saslušamo jedni druge, ali i naučimo drugog.
Unutrašnja pitanja su više predmet filozofije i Bizmark je možda to najpribližnije predstavio pozivajući se na legendarnog Getea rekavši: „Faust se žalio kako nosi dvije duše u bedrima, a ja sam ih skućio čitavu masu i ona se svađa. To je kao u republici.“. Proces izlaska iz okvira nije lak, niti brz, ali itekako isplativ. I biće i dalje onih uokvirenih, konzervativnih, koji će promjenu vidjeti kao prijetnju. Ali ja sam kao čaša vode. Moj duh pokoleba vjetar velikih promjena, moje čvrsto ukorijenjenje stavove nekad revidira sunce saznanja i oni ispare. Moja savjest ode oblacima, na kratko se izgubim. Ali ohladim se i priberem, povuče me ta promjena. Nekad ću, siguran sam, napraviti pljusak. Vratiću se zemlji i biti prostraniji, otvoreniji i dublji nego ikad prije, moje promjene će se bukom hiljade topova poput amazonskih rijeka stopiti u jedno a onda ću, u znak prkosa svakom okviru u kom sam nekad bio držan, postati more. Moja država zaboraviće okvire, biće otvorena prema svemu, proglasiće zlatno doba!
Da bi država bila prosperitetnija, teži ka umrežavanju i učlanjenju u saveze. Zato moje
more može biti ljepše, toplije, bogatije životom, kada bi se susrelo sa drugim morem. Mi koji
odbijamo okvire, koji ih krivimo, lomimo i širimo, težimo ka okeanu.