Category : Pogledi na život | Sub Category : 2021 Posted on 2021-10-31 08:16:22
Nakon pandemije COVID-19 virusa,
propuštenih šansi za putovanja i održavanje Work&Travel programa 2021.
godine, počinju pripreme za Work&Travel ljeto za 2022. godinu! Studenti sa
uzbuđenjem traže poslove, prikupljaju dokumentaciju, čekaju viziranje i tu famoznu
rečenicu:“Your visa is approved!“
Samo se može zamisliti ushićenje studenata, koji nakon tako teške godine imaju
priliku da idu, putuju, posjete daleku zemlju i uživaju svim njenim vrlinama i
manama! Moram priznati da im malo i zavidim, jer sam i sama prije tri godine,
sa istom tremom i ushićenjem čekala ispred američke ambasade, u nadi da ću čuti
istu tu rečenicu i otputovati daleko.
Moj odlazak u Ameriku bio posve
neplaniran(kako odlazak u Amerku može biti neplaniran?), obzirom na to da je
jako rijetko da imate luckaste prijatelje kao ja. Drugaricin predlog da idemo u
Ameriku i moj instant pristanak na tu ideju, bio je luđi od samog odlaska.
Podsjećam, živimo na Balkanu, gdje je jako teško odvojiti se od roditeljskog
doma, izaći iz zone komfora, probati nešto drugačije, usuditi se otići tako
daleko u nepoznato.. Nas dvije nijesmo ni promislile, već smo znale da idemo,
zato što smo bile željne avanture.
Jednom kada je ta viza bila odobrena, počela je prava zabava. Maštanje o tome
kako će nam biti, šta ćemo raditi i koja mjesta posjetiti, koga ćemo sve
upoznati i kako ćemo se snaći na poslu i gradu u kojem ćemo živjeti. O
putovanju je glupo i pisati! Toliko dugih letova, filmova i serija, kao i
spavanja po aerodromima, sve smo to znale i jedva čekale da se konačno sve to
desi. Očekivanja koja svi studenti imaju u vezi work&travel programa mogu
biti mač sa dvije oštice. Nerijetko ćete čuti kako se studenti vraćaju sa
programa puni kako pozitivnih, tako i negativnih utisaka. Moje iskustvo na
programu dvije godine za redom me je naučilo da ne smijem ništa očekivati, već
da sa puno hrabrosti, organizacije i volje idem i provedem vrijeme tamo kako
najbolje umijem.
Dvije godine za redom na programu, u istoj
državi i gradu, su me naučile dvije sasvim različite lekcije. Odmah mogu reći
da je daleko od lakog, savršenog, bezbrižnog ali je vrijedno svakog dana, sata
i minuta koje ćete provesti u Americi. Smatram da ono što sam ja prošla, kao i
mnogo mojih kolega, jeste krucijalno za razvoj mladih ljudi. Odlazak na program,
osim što automatski donosi izlazak iz zone komfora(prosto je nemoguće ostati
učauren), donosi i saznanje o tome da nije sve med i mlijeko, da nije sve lako,
da nije sve „na tacni“ i da, kad morate da brinete o sebi, potpuno mijenjate
percepciju o životu, odgovornosti, zabavi, dobrim i lošim odlukama, strahu,
bliskosti i prijateljstvu.. Nekada neće biti sve lijepo i zabavno na poslu,
nećete se slagati sa ljudima koji žive sa vama, nećete možda jesti taj dan jer
se još nijeste navikli na američku hranu ili prosto nemate volje. Na kraju
dana, ništa od toga nije strašno, a od krucijalnog je značaja. Takve stvari vas
oblikuju, vode, vaspitavaju, guraju dalje. Naravno, ne smijemo zaboraviti i
nekontrolisani smijeh, druženje, sticanje iskustva i novog znanja, upoznavanje
ljudi iz cijelog svijeta i mnogo toga što se ne može prenijeti na papir. Ovo je
sve ukratko o onome što znam da je proživjelo bezbroj studenata koji su otišli
na program.
Potpuno lični osvrt na work&travel
program je sljedeći: Odlazak u Ameriku preko ljeta je najbolje i najznačajnije
iskustvo u mom životu i da mogu zauvijek biti student, zauvijek bih išla na
program! Nakon neponovljivog iskustva mogu sa sigurnošću reći da program donio
spremnost i hrabrost za život, ljubav, mnogo prijatelja po cijelom svijetu,
privilegiju da budem djeveruša drugarici iz Dominikanske Republike, kao i to da
sam „ispekla“ zanat(mislila sam da mi je životni poziv da budem konobar nakon
rada u restoranu).
Opet, sve je ovo malo da stane na papir.
Dragi studenti, usudite se, izazovite sebe
i idite! Voljećete život još više jednom kada shvatite šta ste doživjeli, a mi
jedva čekamo da se vratite i čujemo šta to donosite sa sobom.
Srećan put!